Porijeklo rukavica za jednokratnu upotrebu seže u rano 20. stoljeće, kada su se prvenstveno koristile u medicini. Kako se kirurška praksa razvijala, važnost higijene i zaštite ruku postajala je sve više prepoznata, što je navelo liječnike da koriste rukavice kako bi smanjili rizik od prijenosa bakterija tijekom zahvata. Prve rukavice za jednokratnu upotrebu uglavnom su bile izrađene od prirodnog lateksa i uglavnom su se koristile za medicinske preglede i kiruršku zaštitu.
S napretkom industrijske tehnologije, procesi proizvodnje jednokratnih rukavica su se poboljšali, a njihov raspon primjene proširen. Od sredine-do-kasnog 20. stoljeća, razvoj obrade plastike i polimernih materijala doveo je do upotrebe materijala kao što su polietilen (PE) i polivinil klorid (PVC) u proizvodnji rukavica. To je smanjilo troškove i povećalo učinkovitost, dopuštajući jednokratnim rukavicama da uđu u svakodnevne sektore kao što su obrada hrane, posluživanje hrane i sanitarni uvjeti.
U moderno doba, kako su standardi za higijenu i sigurnost porasli, potražnja za jednokratnim rukavicama nastavila je rasti. Postali su neophodna zaštitna oprema u područjima kao što su zdravstvena njega, rukovanje hranom, laboratorijski rad i industrijska proizvodnja. Nadalje, usvajanje novih materijala-kao što je nitrilna guma-značajno je poboljšalo izdržljivost, udobnost i zaštitne mogućnosti ovih rukavica.
Jednokratne rukavice razvile su se iz specijaliziranih medicinskih zaštitnih predmeta u široko korištene proizvode u brojnim industrijama. Gledajući unaprijed, potaknuta razvojem svijesti o okolišu i tehnološkim napretkom, industrija će se sve više usredotočiti na održive materijale, optimizirane proizvodne procese i poboljšane performanse proizvoda, s ciljem zadovoljavanja potreba korisnika uz smanjenje utjecaja na okoliš.